Home / Arhiva          1 2 3 [4] 5
 
 
 
 
     
 
 
   
 

ZLATO U GRČKOJ I ŠPANIJI

Za trojicu učenika Prve sportske košarkaške gimnazije-koledž, kraj prošle i početak 2007. godine bio je posebno lep. Juniorski reprezentativci Srbije, Milan Mačvan, Filip Čović i Ivan Smiljanić, doneli su zlatne medalje i pobednički pehar sa dva takmičenja. Na Balkanijadi, koja je održana 13-17. decembra 2006. godine u grčkom Volosu, naša nacionalna selekcija bila je najbolja, a isti uspeh ponovljen je i u dresu FMP-a na veoma jakom turniru u Španiji koje održan u periodu 3-7. januara 2007.godine.

Prvi put smo kao Srbija učestvovali na nekom takmičenju, a u finalu Balkanijade savladali domaću reprezentaciju, kaže plejmejker našeg tima, Filip Čović.

Bili smo bolji i od aktuelnih prvaka Evrope, selekcije Turske. Ovo je sjajan uspeh s obzirom na to da nam je ovo prva Balkanijada i moram da primetim da je kvalitet naše reprezentacije daleko iznad ostalih timova sa našeg poluostrva, nastavlja Čović.

Centar Milan Mačvan, najveći talenat i najbolji srpski igrač u svojoj genaraciji, rekao nam je:

U našem uzrastu, osim Srbije, izvestan kavlitet imaju selekcije Španije, Francuske, Turske i Rusije. Imali smo svojevremeno prilike da igramo i protiv vanevropskih reprezentacija. Na Svetskom prvenstvu u Manhajmu prošle godine, sastali smo se sa timovima SAD-a i Kanade. I naravno, pobedili smo!

Mačvan dodaje da je tada odigrao i svoju najbolju utakimicu, a meč je dobijen trojkom Jeremića u poslednjoj sekundi.

Uzori su mi Vlade Divac i Čarls Barkli, a mislim da je za igrača, osim pojedinačnog kvaliteta, najvažnije da razume igru. Samo tako igrač može da pokaže sve što zna, napominje mladi centar.

Ivan Smiljanić standardno dobro igra na krilnoj poziciji. U razgovoru je pokušao da objasni i dešavanja u našem seniorskom reprezentativnom timu:

U A selekciji ima dosta mladih igrača i čitava igra se bazira na toj tome. Smatram da je važno i da se stvari srede u Košarkaškom savezu Srbije, jer bez dobrog rukovodstva nema ni realizacije. Svakako da je cilj povratak na staze uspeha kada smo bili evropski i svetski prvaci.

U Španiji je bilo naročito naporno pošto smo odigrali četiri meča u dva dana. Najpre smo savladali Estudijantes i Huventud, u polufinalu bili smo bolji od Pamese, a u finalu i od velikog Real Madrida. To je bila i  najteža utakmica, jer za Real nastupa i Bogdanović, hrvatski reprezentativac koji je naše godište (1989) i koji je fantastičan igrač, objašnjava Filip Čović.

Treba napomenuti da je plejmejker bio povređen posle Balkanijade i da je  posle samo jednog treninga izašao na parket za meč protiv Estudijantesa.

Iako je sve bilo svedeno na samo 2 dana, turnir je bio dobro organizovan. Nismo znali šta nas očekuje u Kataloniji i prvi dan smo se praktično privikavali. Ono malo slobodnog vremena iskoristili smo da se upoznamo sa znamenitostima Barselone, dodaje Smiljanić.

Sva trojica mladih igrača, Mačvan, Smiljanić i Čović, odlični su đaci i vrlo odgovorni prema svojim školskim obavezama.

Nastavnici nam izlaze u susret, a treninzi su nam usklađeni sa obavezama u školi. Taj sistem za sada funkcioniše odlično, kaže Mačvan kome je istorija omiljeni predmet.

Već smo navikli da nadoknađujemo školsko gradivo i to traje 2 godine koliko i naše klupske i reprezentativne obaveze, dodaje Čović.

Ne mogu da odlučim koji je osećaj bolji: kada dobro odigram utakmicu ili kada dobijem dobru ocenu u školi. Ipak, najnaporniji period je pred kraj školske godine. Tada kreće zaključivanje ocean, a na parketu, uz klupske obaveze i pripreme reptrezentacije, zaključio je Ivan Smiljanić.

 

 

"Prvi put smo kao Srbija ucestvovali na nekom takmicenju, a u finalu Balkanijade savladali smo domacu reprezentaciju", kaze plejmejker Filip Čović.

"Bili smo bolji i od aktuelnih prvaka Evrope,selekcije Turske. Ovo je sjajan uspeh s obzirom na to da nam je ovo prva Balkanijada i moram da primetim da je kvalitet naše reprezentacije daleko iznad ostalih timova sa našeg poluostrva", nastavlja Čović.

Milan Mačvan,centar, najveći je talenat i najbolji srpski igrač u svojoj genaraciji:

"U našem uzrastu, osim Srbije, izvestan kavlitet imaju selekcije Španije,Francuske,Turske i Rusije. Imali smo svojevremeno prilike da igramo i protiv vanevropskih reprezentacija. Na Svetskom prvenstvu u Manhajmu prošle godine sastali smo se sa timovima SAD i Kanade. I naravno, pobedili smo!

Mačvan dodaje da je tada odigrao i svoju najbolju utakimicu do sada kada je protiv Hrvatske dao 33 poena, a meč je dobijen trojkom Jeremića u poslednjoj sekundi.

"Uzori su mi Vlade Divac i Čarls Barkli, a mislim da je za igrača,osim pojedinačnog kvaliteta, najvažnije da razume igru. Samo tako on moze da pokaže sve što zna", napominje mladi centar.

Na krilnoj poziciji standardno dobro igra Ivan Smiljanić i pokušava da objasni i dešavanja u našem seniorskom reprezentativnom timu:

"U A selekciji ima dosta mladih igrača i čitava igra se,pretpostavljam, bazira na toj situaciji. Smatram da je važno i da se stvari srede u Košarkaškom savezu Srbije jer bez dobrog vođstva nema ni realizacije. Svakako da je cilj povratak na staze uspeha kada smo bili evropski i svetski prvaci".

U Španiji je bili naročito naporno jer smo odigrali četiri meča u dva dana. Najpre smo savladali Estudijantes i Huventud, u polufinalu bili smo bolji od Pamese, a u finalu od velikog Real Madrida. To je bila i  najteža utakmica jer u Realu nastupa i Bogdanović, hrvatski reprezentativac koji je naše godište (1989) i koji je fantastičan igrac", objašnjava Filip Čović.

Treba napomenuti da je plejmejker bio povredjen posle Balkanijade (na prvenstvenom mecu u Subotici),imao samo jedan trening i odmah izašao na parket za meč protiv Estudijantesa.

"Iako je sve bilo svedeno na samo 2 dana, turnir je bio dobro organizovan. Nismo znali šta nas očekuje u Kataloniji i prvi dan smo se praktično privikavali. Ono malo slobodnog vremena iskoristili smo da se upoznamo sa znamenitostima Barselone", dodaje Smiljanić.

Sva trojica mladih igrača Mačvan, Smiljanić i Čović odlični su đaci i vrlo odgovorni prema svojim školskim obavezama.

"Nastavnici nam izlaze u susret, a treninzi su nam usklađeni sa obavezama u školi. Taj sistem za sada funkcioniše odlično", kaže Mačvan kome je istorija omiljeni predmet.

"Već smo navikli da nadoknađujemo školsko gradivo i to traje 2 godine koliko i naše klupske i reprezentativne obaveze", dodaje Čović.

"Ne mogu da se odlučim koji mi je osećaj bolji, kada dobro odigram utakmicu ili kada dobijem dobru ocenu u školi. Ipak,najnaporniji period je pred kraj školske godine. Tada kreće zaključivanje ocena a na parketu,uz klupske obaveze, i pripreme reptrezentacije", zaključio je Ivan Smiljanić.

1 2 3 [4] 5